Etnografska zbirka Škofač

Etnografska zbirka Božidara Škofača u Letovaniću jedna je od najvećih privatnih etnografskih zbirki u Hrvatskoj. Registrirana je i zaštićena kao pokretno kulturno dobro Republike Hrvatske te se od 2009. godine nalazi na Listi zaštićenih pokretnih kulturnih dobara RH.

Zbirka je smještena u tradicijskoj drvenoj stambenoj katnici s pripadajućim gospodarskim okućnicama, što posjetiteljima pruža autentičan doživljaj života i rada stanovništva Donjeg Pokuplja i Posavine krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća.

Počeci zbirke sežu u 1970-e godine, kada je Božidar Škofač počeo prikupljati predmete naslijeđene u svojoj rodnoj kući. Temelj zbirke čine obiteljsko pokućstvo, uporabni predmeti i alati korišteni na obiteljskom gospodarstvu. Tijekom godina zbirka je obogaćena brojnim darovanjima i otkupima predmeta iz Letovanića te okolnih sela i naselja.

Najveći dio zbirke prezentiran je u tradicijskoj drvenoj stambenoj katnici na čijem je slemenu urezana godina 1814. Kuća se do 2000. godine nalazila u susjednom selu Stari Brod, a posljednji njezin stanovnik bio je Janko Trdisević – Šulkov. Katnica je tijekom 2001. i 2002. godine pažljivo rastavljena, preseljena u Letovanić i ponovno sastavljena zahvaljujući domaćim tesarima Đuki Težačkom i Stjepku Beloševiću. Konzervatorski nadzor tijekom radova vodila je prof. Ana Mlinar. Nakon obnove i uređenja prostora u kuću je smještena vrijedna etnografska zbirka.

Danas zbirka svjedoči o svakodnevnom životu, radu, običajima i tradicijskoj kulturi stanovništva Donjeg Pokuplja i Posavine. Među najvrjednijim predmetima ističu se narodne nošnje bogato ukrašene prepoznatljivim crvenim cvjetnim motivima, vrijedni primjerci tradicijskog tekstila, pokućstvo, alati i brojni uporabni predmeti. Budući da velik dio građe potječe iz lokalnih kućanstava i susjednih sela, zbirka predstavlja jedinstveno svjedočanstvo kulturne baštine ovoga kraja i važan čuvar njegova identiteta.